Mustafa Madžar kao posttraumatska proza

Sažetak

U ovom radu riječ je o ponešto drugačijem, a nadam se, i smislenijem pristupu analizi znamenite Andrićeve novele Mustafa Madžar iz 1923. godine. Ta novela „iz turskih vremena”, opravdano je proglašavana jednim od Andrićevih najuspjelijih novelističkih tekstova, često je karakterizirana i atributima najzagonetnijeg ili najmističnijeg pa i najmračnijeg njegova teksta. Ponajčešće je žanrovski određivana kao ekspresionistička novela lika, odnosno tragičkog antijunaka, kojom, kako tvrdi pretežiti dio dosadašnjih interpretacija i analiza, Andrić propituje pitanje postojanja zla u svijetu i nemogućnosti ostvarenja dobra. U ovom se pak radu polazi od pretpostavke da je Andrić oblikovao lik Mustafe Mađara kao osobu koja boluje od psihičkih posljedica ratnih iskustava, odnosno psihičkoga poremećaja danas poznatog pod nazivom PTSP te će se to pokušati i dokazati na primjerima iz novele.