Pjesma "šuma" iz pjesničke zbirke "išla i ... sve zaboravila" Anke Žagar – ogledalo žagaričine poetike

Sažetak

Pjesma "Šuma" u prvoj Žagaričinoj zbirci "Išla i... sve zaboravila" pojavljuje se kao uvodnik u njezin pjesnički put i često je spominjana u letimičnim pregledima Žagaričine poezije, a i najčešće uvrštavana u antologije suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezini letimični opisi dotakli su se isključivo jednog značenja koje je prisutno u semantici Žagaričina pjesničkog jezika, a to je njegova snažna metatekstualna priroda. Ovaj rad donosi uvid o tome kako se u ovoj pjesmi predstavljaju temeljne poetičke karakteristike Žagaričina pjesništva kao što su metatekstualnost, metapoetičnost i metaopis svijeta čije implikacije dalekosežno najavljuju i druge karakteristike kao što su arhetipska zavičajnost, panteizam te ekopoetičnost. Osim temeljnih poetičkih karakteristika, precizna tekstualna analiza donosi i spoznaje o nekim stilskim značajkama kao što je osebujna metaforizacija od razine riječi do razine diskurza, jezična magija, afazijska obrada pjesničkog jezika i fantastizacija pjesničkog koda. Navedenim se radom ova pjesma postavlja kao zametak Žagaričine autopoetike i dopunjavanje nekih postojećih gledišta o njoj.