Zadarski akvatorij u Pîrî Reisovoj Knjizi pomorstva iz 1526. godine: Pomorsko-geografske slike dijela hrvatskoga Jadrana

Autor(i)

  • Mithad Kozličić Sveučilište u Zadru, Odjel za povijest
  • Dubravka Mlinarić Institut za migracije i narodnost, Zagreb
  • Marta Andrić Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet, Katedra za turkologiju

DOI:

https://doi.org/10.15291/geoadria.5

Ključne riječi:

kartografija, Kitâb-ı Bahriye, peljar, Pîrî Reis, povijest pomorstva, slika Drugoga, zadarski akvatorij

Sažetak

U radu su analizirane karte i tekstualni geografski opisi (peljar) zadarskog akvatorija iz djela Kitâb-ı Bahriye (Knjiga pomorstva) osmanskog moreplovca, pirata i kasnije admirala Pîrî Reisa. Komparativnom analizom sravnjeno je više primjeraka toga plovidbenog priručnika iz dosad poznatih istanbulskih izvora, ali i manje poznati primjerak iz Umjetničkog muzeja Walters (Walters Art Museum) u Baltimoru. Cilj je bio usporediti saznanja koja su o širem zadarskom prostoru posredstvom skrovitog rada stranca iz neprijateljskih redova, Pîrî Reisa, dobili Osmanlije u odnosu na radove suvremenih mu mletačkih kartografa, kao “domaćina” na istočnoj jadranskoj obali. Preispitivanje njegova rada iz povijesno kartografske ali i imagološko-geografske perspektive pokazuje da je uspio izbalansirati potrebu za nastankom navigacijski i geografski iznimno kvalitetnog materijala s vlastitom pozicijom stranca na istočnom Jadranu. Kartografske i narativne slike Pîrî Reisa o zadarskom akvatoriju predstavljaju odraz dosega i mogućnosti osmanske kartografije što omogućuje njezino preispitivanje. Razlog leži u činjenici da kvaliteta kartografskog i narativnog dijela produkcije Pîrî Reisa nije dosegnuta u onodobnim plovidbenim priručnicima. Korištena toponimija upućuje na to da se Pîrî Reis služio tuđim dostupnim izvorima, primjerice uputama za plovidbu, ali ih je kombinirao s brojnim vlastitim opažanjima. Stoga njegov rad predstavlja posve izvoran opis zadarskog akvatorija, koji zbog obilja novih podataka donosi potpuno nove znanstvene spoznaje.

Reference

ANTOLJAK, S. (1990): Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1, (ur, Batović, Š.), Zavod za povijesne znanosti JAZU u Zadru – Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 263-277.

Atlas istočne jadranske obale, otoka i zaleđa, (ur. Kos, V.), V. B. Z., Zagreb, 2004, pp. 160.

BADURINA, A. (1992): Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka, Rad Instituta za povijest umjetnosti, 16, 7-9.

BOERIO, G. (1856): Dizionario del dialetto veneziano, Tipografia di Giovanni Cecchini, Venezia, 152.

BRUSIĆ, Z. (1991): Nalaz posuda od niskometamorfne stijene na otočiću Frmiću kod Biograda i značenje ovog otočića u režimu plovidbe Pašmanskim kanalom, Diadora, 13, 225-240.

BUŽILOV, I. (2009): Zadar i četvrti križarski rat, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 51, 55-67.

Carta di cabottaggio del mare Adriatico, Disegnata ed incisa sotto la Direzione dell'I. R. Stato maggiore generale nell' I. R. Istituto geografico militare, Dall'Imperiale regia stampera, Mi¬lano, 1822. – 1824., Državni arhiv u Zadru, Kartografska zbirka, HR-DAZD-383, 76/A.

CORTELAZZO, M. (2007): Dizionario veneziano della lingua e della cultura popolare del XVI secolo, La linea, Padova, pp. 1557.

DEVELLIOĞLU, F. (2003): Osmanlıca-Türkçe Ansiklopedik Lûgat, Aydin Kitabevi, Ankara, pp. 1195.

DIVKOVIĆ, M. (1900): Latinsko-hrvatski rječnik, Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, Zagreb, pp. 1161.

FARIČIĆ, J. (2006): Povijesne karte, u: Toponimija otoka Pašmana, (ur. Skračić, V.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 265-296.

FARIČIĆ, J. (2013): Geografska imena Kornata na starim kartama, u: Toponimija kornatskog otočja, (ur. Skračić, V.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 341-437.

FARIČIĆ, J., SIMIČIĆ, Z. (2005): Kornati na starim geografskim i pomorskim kartama, Kartografija i geoinformacije, 4, 58-77.

GUNJAČA, Z. (1986): Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima, Materijali Saveza arheoloških društava Jugoslavije, 22, 124-136.

HARLEY, J. B. (2003): Maps, Knowledge and Power, u: The Iconography of Landscape, (ur. Cosgrove, D., Daniels S.), Cambridge Univerity Press, Cambridge, 277-312.

Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, (ur. Dukić, D., Blažević, Z., Plejić Poje, L., Brković, I.), Srednja Europa, Zagreb, 2009., pp. 203.

KLAIĆ, N., PETRICIOLI, I. (1976): Zadar u srednjem vijeku, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, pp. 606.

KOS, L. (1990): Dva rukopisna izvještaja u mletačkim arhivima iz godine 1125. i 1646. o rušenju Biograda, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, (ur. Batović, Š.), Zavod za povijesne znanosti JAZU u Zadru – Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 409-428.

KOTRULJEVIĆ, B. (2005): De navigatione. O plovidbi, Ex libris, Zagreb, pp. 271.

KOZLIČIĆ, M. (1995): Kartografski spomenici hrvatskoga Jadrana. Monumenta cartografica maris Adriatici Croatici, AGM, Zagreb, pp. 392.

KOZLIČIĆ, M. (2013): Veli Rat u Pîrî Reisovom „Plovidbenom priručniku Sredozemlja“ s početka 16. stoljeća, u: Veli Rat, (ur. Uglešić, A., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 245-249.

KRETSCHMER, K. (1909): Die italienischen Portolane des Mittelalters. Ein Beitrag zur Geschichte der Kartographie und Nautik. Mit einer Kartenbeilage, Universität Berlin, Berlin, pp. 687.

KULUŠIĆ, S. (2000): Naseljenost i vrednovanje Kornatskih otoka od drevnih vremena do danas, Hrvatski geografski glasnik, 62, 43-65.

MAGAŠ, D., FARIČIĆ, J. (2000): Geografske osnove razvitka otoka Ugljana, Geoadria, 5, 49-92.

MAGAŠ, D. (1984): Geografski položaj i osnovna prirodno-geografska obilježja otoka Pašmana, Geografski glasnik, 46, 53-71.

MARIENI, G. (1830): Portolano del Mare Adriatico, Imperiale Regia stamperia, Milano, pp. 599.

MCINTOSH, G. C. (2000): The Piri Reis map of 1513, University of Georgia Press, Athens – London, pp. 240.

MLINARIĆ, D., GREGUROVIĆ, S. (2011): Kartografska vizualizacija i slika Drugoga na primjeru višestruko graničnih prostora, Migracijske i etničke teme, 27 /3, 345-373.

NOVAK, D., MLINARIĆ, D. (2005): Jadranska obala i otoci u djelu Kitab-i Bahriye Pîrîja Reisa, u: Pet stoljeća starih geografskih i pomorskih karata Hrvatske, (ur. Novak, D., Mlinarić, D., Lapaine, M.), Zagreb, Školska knjiga, 329-365.

NOVAK, D., MLINARIĆ, D., LAPAINE, M. (2005): Usporedbena studija osmanskog kartografiranja hrvatske obale i otoka u 16. stoljeću, Kartografija i geoinformacije, 4, 78-110.

Opći šematizam katoličke crkve u Jugoslaviji. Cerkev v Jugoslaviji. 1974, (ur. Draganović, K.), Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb, 1975., pp. 1166.

ÖKTE, E. Z., ÇABUK, V., DURAN, T., BRAGNER, R. (1988): Kitab-i bahriye. Pîrî Reis, Vol. II., The Historical Research Foundation; İstanbul Research Center, İstanbul. (Faksimilno izdanje izvornika iz 1526. godine: Istanbul, Suleymaniye Library, Ayasofya, MS 2612, 982/1574), 785-794.

PETRICIOLI, I. (1962): Urbanistički razvoj zadarske luke, Pomorski zbornik, knjiga II, (ur. Novak, G., Maštrović, V.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za historijske i ekonomske nauke, Zagreb, Zadar, 1453-1466.

RAUKAR, T., PETRICIOLI, I., ŠVELEC, F., PERIČIĆ, Š. (1987): Zadar pod mletačkom upravom 1409.-1797., „Narodni list“ – Zadar – Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, pp. 638.

REDHOUSE, J. W. (2011): A Turkish and English Lexicon: Shewing in English the significations of the Turkish terms, Nabu Press, Istanbul, pp. 2224.

ROSAMANI, E. (1990): Vocabolario giuliano, Lint, Trieste, pp. 1360.

SKOK, P. (1951): Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202., Izdavački zavod JAZU, Zagreb, pp. 180.

SKRAČIĆ, V. (1998): Toponomastička građa Dugog otoka, Čakavska rič, 26/1-2, 5-23.

SLUKAN ALTIĆ, M. (2010): Šibenik i njegov teritorij na osmanskoj plovidbenoj karti iz 1521. godine, Titius, 3, 93-107.

SLUKAN, M. (1999): Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Hrvatski državni arhiv i Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, pp. 142.

SLUKAN, M. (2003): Povijesna kartografija. Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Meridijani, Zagreb, pp. 495.

SMAILAGIĆ, N. (1990): Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, pp. 686.

SORIĆ, S. (2012): Kaštel Sv. Mihovila na otoku Ugljanu, Ars Adriatica, 2, 85-96.

ŠKALJIĆ, A. (1966): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, pp. 662.

URL 1: The Walters Art Museum, Baltimore, A digital facsimile of Walters Ms. W.658, Book on navigation, Kitāb-i baḥriye, Fol. 158-160.

http://www.thedigitalwalters.org/Data/WaltersManuscripts/html/W658/, 14. 10. 2015.

URL 2: Turistička zajednica Grada Biograd na Moru, Otkrijte destinaciju, Kulturne znamenitosti, Crkva sv. Katarine.

http://www.tzg-biograd.hr/hr/68/crkva-sv-katarine, 14. 6. 2015.

URL 3: University of Wisconsin-Green Bay, Steve Dutch, The Piri Reis Map.

http://www.uwgb.edu/dutchs/PSEUDOSC/PiriRies.HTM, 14. 6. 2015.

URL 4: Župe i dekanati Zadarske nadbiskupije, Dugootočki, Sestrunj.

http://zupe.zadarskanadbiskupija.hr/?page_id=1924, 14. 6. 2015.

URL 5: Župe i dekanati Zadarske nadbiskupije, Dugootočki, Veli Iž.

http://zupe.zadarskanadbiskupija.hr/?page_id=1928, 14. 6. 2015.

VRANDEČIĆ, J., BERTOŠA, M. (2007): Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Leykam International, Barbat, Zagreb, pp. 142.

Preuzimanja

Objavljeno

02.12.2015.

Broj časopisa

Svezak 20 Br. 2 (2015)

Rubrika

Izvorni znanstveni članak

Licenca

Autori se trebaju potruditi napisati u potpunosti izvorni rad, a ako su koristili rad i/ili riječi drugih, precizno prenijeti citiranja ili navođenja. Plagijati u svim oblicima predstavljaju  neetičko izdavačko ponašanje koje nije prihvatljivo. Plagijati se pojavljuju u mnogo oblika, od “podvaljivanja” tuđih radova kao autorovih vlastitih, prepisivanja ili parafraziranja bitnih  dijelova tuđih radova (bez navođenja izvornih autora) do prisvajanja rezultata tuđih  istraživanja. Autori se obvezuju ishoditi dozvolu od nositelja autorskih prava za objavljivanje ilustracija, fotografija, tablica i sličnih materijala zaštićenih zakonima o autorskim pravima. Materijale zaštićene autorskim pravima dopušteno je reproducirati jedino uz odgovarajuće dopuštenje i zahvalu.