Komparativna analiza prostorne organizacije Katoličke Crkve na hrvatskoj obali Jadrana. Promjene nakon Drugoga svjetskog rata te perspektive buduće reorganizacije

Autor(i)

  • Josip Kajinić Hrvatski institut za povijest, Odjel za suvremenu povijest

DOI:

https://doi.org/10.15291/geoadria.14

Ključne riječi:

crkvene pokrajine, hrvatska obala Jadrana, Katolička Crkva, prostorna organizacija

Sažetak

U radu se iznose činjenice o promjenama u ustroju Katoličke Crkve na prostoru hrvatske obale Jadrana nakon Drugoga svjetskog rata. Iznesena je šira analiza okolnosti koje su dovele do osnivanja Riječke biskupije, a zatim nadbiskupije i metropolije, crkvenoga ujedinjenja hrvatskih prostora Istre, ukidanja Zadarske metropolije, uzdignuća Splitsko-makarske biskupije u rang nadbiskupije te osnivanja Splitske metropolije. Pritom se problematiziraju načela po kojima se izvodio preustroj Crkve u prostornome smislu te je iznesen novi kut gledišta na ova pitanja, ponajprije u hrvatskim razmjerima. U drugom dijelu rada daje se komparativna analiza trenutačne upravne organizacije Katoličke Crkve na hrvatskoj obali Jadrana s usporedivim primjerima u drugim zemljama. Primjerice, usporedbom sličnosti i razlika u prostornoj organizaciji Katoličke Crkve u zemljama koje su po mnogobrojnim čimbenicima za to kompatibilne. Pritom imajući u vidu povijesni kontekst razvitka događaj i njihovih uzroka. S tim ciljem izdvojeni su primjeri organizacije crkvene uprave u Francuskoj i Italiji. Na osnovi ovih primjera te dokumenata crkvenih arhiva i službenih isprava Katoličke Crkve u radu se daje konačna prosudba mogućnosti promjena odnosno reorganizacije crkvene uprave na hrvatskoj obali Jadrana.

Reference

Preuzimanja

Objavljeno

18.07.2016.

Broj časopisa

Svezak 21 Br. 2 (2016)

Rubrika

Izvorni znanstveni članak

Licenca

Autori se trebaju potruditi napisati u potpunosti izvorni rad, a ako su koristili rad i/ili riječi drugih, precizno prenijeti citiranja ili navođenja. Plagijati u svim oblicima predstavljaju  neetičko izdavačko ponašanje koje nije prihvatljivo. Plagijati se pojavljuju u mnogo oblika, od “podvaljivanja” tuđih radova kao autorovih vlastitih, prepisivanja ili parafraziranja bitnih  dijelova tuđih radova (bez navođenja izvornih autora) do prisvajanja rezultata tuđih  istraživanja. Autori se obvezuju ishoditi dozvolu od nositelja autorskih prava za objavljivanje ilustracija, fotografija, tablica i sličnih materijala zaštićenih zakonima o autorskim pravima. Materijale zaštićene autorskim pravima dopušteno je reproducirati jedino uz odgovarajuće dopuštenje i zahvalu.