Percepcija Dalmacije u odabranim stranim leksikografskim djelima

Sažetak

U članku se razmatra percepcija Dalmacije u odabranim stranim, ponajprije francuskim, britanskim, talijanskim, njemačkim i američkim leksikografskim djelima. Znanja o nekom prostoru mogu se steći neposrednim iskustvom (primarnim), tj. vlastitim doživljajem samog prostora i posrednim (sekundarnim) iskustvom, tj. iz tekstualnih opisa, grafičkih i kartografskih prikaza. Geografska spoznaja je određeni tip prostorne kognicije koji pridonosi stvaranju vlastite mentalne karte nekog prostora. Mogućnost postojanja različitih inačica takve mentalne karte veća je ako je riječ o većim prostorima koje se ne može percipirati u cjelini ili o prostorima koje su obilježile velike promjene tijekom historijsko-geografskog razvitka. Veliku važnost znanja o nepoznatom i manje poznatom prostoru ima posredno iskustvo koje se stječe korištenjem sekundarnih i tercijarnih izvora geografskih podataka. Među tim izvorima geografskih podataka dostupnošću, sustavnošću i sažetošću ističu se leksikografska djela, a među njima enciklopedije, leksikoni i geografski rječnici. Problemi pri definiranju prostornog obuhvata Dalmacije u takvim djelima proistječu iz činjenice da ta hrvatska regija nije nastala na temelju postupnoga višestoljetnoga razvoja unutar jedne državne zajednice, već kao regija na dodirnom području triju sila (Mletačke Republike, Osmanlijskog Carstva i Habsburške Monarhije), bitno različitog obuhvata od istoimene rimske velike provincije koja je sezala od Jadrana do Posavine ili pak bizantske teme koju su činile pojedine male i teritorijalno međusobno nepovezane gradske zajednice na sjeveroistočnoj obali Jadrana.