PRILOG PROMIŠLJANJU OBLIKOVANJA HRVATSKIH GRANICA U POVIJESNOJ I SUVREMENOJ PERSPEKTIVI

Sažetak

Autorice se bave određenim aspektima oblikovanja granica u prošlosti i suvremenosti na prostorima današnje Hrvatske iz sociološke i povijesne perspektive. Nastoje kontekstualizirati neke okolnosti pod kojima se granice između zemalja uspostavljaju, održavaju i mijenjaju. Granice se obično konstruiraju kako bi isključivale Druge i/ili strance, a kao društveni proizvod čije se značenje s vremenom mijenja one uvijek određuju pripadnost. One se s jedne strane tiču ograničenja, podjela, konflikata i isključivanja između etničkih/nacionalnih skupina, ali i procesa proširivanja, uključivanja i redefiniranja u skladu s političkim interesima na lokalnim, regionalnim, nacionalnim i nadnacionalnim razinama. Upotrebom interdisciplinarnog pristupa u komparativnoj perspektivi preispituju se uloge i značenja rubnosti hrvatskih granica u ranom novom vijeku, kada su, gotovo na istim mjestima kao i danas, granice predstavljale civilizacijsku periferiju i konfesionalno definiranu barijeru prema Drugome (Antemurale Christianitatis). Provedena analiza pokazala je da uloga granice Republike Hrvatske, među ostalim, pridonosi obrani Fortress Europe (Šengenskog područja) od neregularnih migracija, odnosno migranata kao Drugih. U radu je na izabranim slučajevima utvrđeno da političke elite, ovisno o svojim interesima, oblikuju i upravljaju granicom, čineći je (ne)propusnom za kretanje kapitala, usluga i ljudi. Pritom je svakodnevica lokalnog stanovništva na granici često bila, a i danas jest u opreci s proklamiranim politikama ograničenja nametnutima odozgo, pretvarajući granicu od prepreke u mjesto razmjene i suradnje. S druge strane, pokazalo se da fragmentacija europskog prostora i jačanje nacionalnih interesa umjesto proklamiranom idealu „Europa bez granica“ vodi osnaživanju „Europe granica“.