Geografsko ime "zagora" i njegova pojavnost na područjima dalmatinskoga zaleđa u odabranom novinskom mediju
DOI:
https://doi.org/10.15291/geoadria.289Ključne riječi:
Zagora, Dalmatinska zagora, perceptivna regija, kognitivna karta, mediji, identitetSažetak
U hrvatskom jeziku riječi "zagora" i "zagorje" odnose se na područje "s onu stranu gore". Tijekom povijesti ti su termini često korišteni prilikom određivanja mjesta i područja koja su fizički (reljefno) odvojena od drugih, gospodarski i politički važnijih područja te su kao takvi postupno usvojeni i kao geografska imena (toponimi) za reljefno odvojena mjesta i zone koje su u kontrastu prema takvim područjima. Stoga danas termin Zagora predstavlja često geografsko ime koje označava područje nekoć percipirano i razmatrano s neke izvanjske točke gledišta, a koje je kasnije usvojeno od strane domicilnog stanovništva postavši u određenoj mjeri endonim. U kontekstu hrvatskoga državnog teritorija, najznakovitije korištenje varijacija ovoga toponima prisutno je u posebnim tradicijskim regijama na sjeveru i jugu države, u nazivima Hrvatsko zagorje i Dalmatinska zagora. Za razliku od Hrvatskog zagorja, prostorni obuhvat i razmjeri identifikacije s nazivom Zagora u dalmatinskom zaleđu nisu preciznije generalno definirani, iako postoje mnogi jasni pokazatelji percipiranja takve prostorne jedinice u mnogim suvremenim izvorima. Cilj ovoga rada je istražiti perceptivne značajke područja dalmatinskog zaleđa u kontekstu geografskog imena Zagora/Dalmatinska zagora putem analize sadržaja. Analizira se i zaključuje na temelju neformalnih geografskih podataka izoliranih u odabranom suvremenom mediju (dnevni list Slobodna Dalmacija). Zamijećeni prostorni obuhvat percepcije omogućuje izradu karata koje predstavljaju aproksimacije kolektivnih kognitivnih karata i pružaju temelj za daljnje opsežnije istraživanje vernakularnih aspekata dalmatinskoga zaleđa.Reference
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autori se trebaju potruditi napisati u potpunosti izvorni rad, a ako su koristili rad i/ili riječi drugih, precizno prenijeti citiranja ili navođenja. Plagijati u svim oblicima predstavljaju neetičko izdavačko ponašanje koje nije prihvatljivo. Plagijati se pojavljuju u mnogo oblika, od “podvaljivanja” tuđih radova kao autorovih vlastitih, prepisivanja ili parafraziranja bitnih dijelova tuđih radova (bez navođenja izvornih autora) do prisvajanja rezultata tuđih istraživanja. Autori se obvezuju ishoditi dozvolu od nositelja autorskih prava za objavljivanje ilustracija, fotografija, tablica i sličnih materijala zaštićenih zakonima o autorskim pravima. Materijale zaštićene autorskim pravima dopušteno je reproducirati jedino uz odgovarajuće dopuštenje i zahvalu.



