Izazovi suvremenoga kopnenog povezivanja Dubrovnika

Autor(i)

  • Damir Magaš Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju & Centar za istraživanje krša i priobalja

DOI:

https://doi.org/10.15291/geoadria.38

Ključne riječi:

Dubrovnik, prometno povezivanje, Pelješac, Hrvatska, kopneni promet

Sažetak

Dubrovnik, kao važno geografsko i geoprometno središte Jadranske Hrvatske, jedno je od najpoznatijih suvremenih turističkih i kulturno-baštinskih čvorišta Sredozemlja i svijeta. Dubrovačko-neretvanska županija godišnje privlači oko milijun, razmjerno visokoplatežnih turista iz cijelog svijeta koji ostvare približno pet milijuna noćenja (oko 7% turističkog prometa Hrvatske). Geoprometni položaj, teritorijalna odvojenost "Neumskim koridorom" od ostalih dijelova Hrvatske, ukidanje željezničke veze 1976., kao i razmjerno velika udaljenost od regionalnih središta, uvjetovali su da se velikim dijelom suvremena prometna povezanost Dubrovnika odvija zračnim i pomorskim putem (redovite pruge, cruiseri i sl.). Kopneno cestovno povezivanje odvija se uglavnom prema ostalim dijelovima Hrvatske, a znatno manje prema susjednim zemljama Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Sve veće potrebe suvremenoga cestovnog povezivanja traže novo i kvalitetnije rješenje u odnosu na sadašnje povezivanje starom Jadranskom turističkom cestom. Ponajprije se to odnosi na povećanje prohodnosti i brzine putovanja te izbjegavanje graničnih prijelaza, ali i na rješavanje prometne povezanosti poluotoka Pelješca i otoka Korčule (posredno i otoka Mljeta i Lastova). S tim u vezi se već započeta izgradnja mostovnog rješenja Klek – Pelješac u novije vrijeme pojavljuje kao odgovarajuće i kvalitetno rješenje suvremene cestovne (autocesta ili brza cesta) povezanosti Dubrovnika s europskim prostorom na zapadu i sjeveru, kao i s ostalim dijelovima Hrvatske.

Reference

Preuzimanja

Objavljeno

06.01.2014.

Broj časopisa

Svezak 19 Br. 1 (2014)

Rubrika

Članci

Licenca

Autori se trebaju potruditi napisati u potpunosti izvorni rad, a ako su koristili rad i/ili riječi drugih, precizno prenijeti citiranja ili navođenja. Plagijati u svim oblicima predstavljaju  neetičko izdavačko ponašanje koje nije prihvatljivo. Plagijati se pojavljuju u mnogo oblika, od “podvaljivanja” tuđih radova kao autorovih vlastitih, prepisivanja ili parafraziranja bitnih  dijelova tuđih radova (bez navođenja izvornih autora) do prisvajanja rezultata tuđih  istraživanja. Autori se obvezuju ishoditi dozvolu od nositelja autorskih prava za objavljivanje ilustracija, fotografija, tablica i sličnih materijala zaštićenih zakonima o autorskim pravima. Materijale zaštićene autorskim pravima dopušteno je reproducirati jedino uz odgovarajuće dopuštenje i zahvalu.