Sukob geopolitičkog diskursa na primjeru geografskog imena otoka Lokruma
DOI:
https://doi.org/10.15291/geoadria.4451Ključne riječi:
geopolitički diskurs, toponim, otok Lokrum, Jadransko more, povijest kartografije, pomorske karteSažetak
Sukob geopolitičkog diskursa prikazan je kroz primjer različitih geografskih imena otoka Lokruma na ranonovovjekovnim pomorskim kartama i u peljarima. Analizirajući geopolitičku dinamiku između Mletačke Republike i Dubrovačke Republike, istraživanje ističe kako geografska imena (toponimi) odražavaju i utječu na teritorijalne ambicije i političke narative. Metodološki pristup obuhvaća komparativnu kvalitativnu analizu povijesnih kartografskih izvora i navigacijskih priručnika, koristeći interdisciplinarni pristup koji uključuje suvremene istraživačke paradigme, poput prekograničnosti, imagologije, kulturne geografije i geopolitičkog diskursa, kako bi se istražila upotreba toponima u kontekstu različitih čimbenika, kao što su politička ideologija i kartografska tradicija. Rezultati otkrivaju da je imenovanje otoka Lokruma različitim imenima, kao što su: lacroma, croma i sl. te Scoglio di San Marco, služilo kao alat za afirmaciju dominacije i oblikovanje političkog diskursa. Posebna pažnja posvećena je ulozi toponima kao sredstava političke i kulturne hegemonije, prikazujući kako su moćne države koristile kartografiju za opravdanje svojih teritorijalnih pretenzija. Analiza pokazuje kako kartografski prikazi ne samo da reflektiraju, već i aktivno sudjeluju u konstruiranju i perpetuaciji ideoloških narativa. Istraživanje doprinosi širem razumijevanju načina na koji kartografija i toponimija funkcioniraju kao instrumenti unutar geopolitičkog diskursa, pružajući nove uvide u geopolitičke procese.
Reference
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2025 Julijan Sutlović
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Autori se trebaju potruditi napisati u potpunosti izvorni rad, a ako su koristili rad i/ili riječi drugih, precizno prenijeti citiranja ili navođenja. Plagijati u svim oblicima predstavljaju neetičko izdavačko ponašanje koje nije prihvatljivo. Plagijati se pojavljuju u mnogo oblika, od “podvaljivanja” tuđih radova kao autorovih vlastitih, prepisivanja ili parafraziranja bitnih dijelova tuđih radova (bez navođenja izvornih autora) do prisvajanja rezultata tuđih istraživanja. Autori se obvezuju ishoditi dozvolu od nositelja autorskih prava za objavljivanje ilustracija, fotografija, tablica i sličnih materijala zaštićenih zakonima o autorskim pravima. Materijale zaštićene autorskim pravima dopušteno je reproducirati jedino uz odgovarajuće dopuštenje i zahvalu.
