Autorstvo u hrvatskim zakonima o autorskom pravu od 1846. do 2007. godine

Sažetak

Cilj je rada istražiti i prikazati poimanje autorstva u zakonima kojima je na području Hrvatske u razdoblju od 1846. do 2007. godine regulirano autorsko pravo, s posebnim osvrtom na koncepcije autora i autorskog djela te trajanje autorskih prava. Metodom analize sadržaja istraženo je 17 propisa (zakona, ispravaka, nadopuna), a analizom rezultata pokušava se dati uvid u kulturološke i sociološke dimenzije autorstva u navedenom razdoblju. Posebna je pozornost pridana definicijama autora i autorskog djela, primjerima autorskih djela i iznimkama u trajanju autorskog prava za različite vrste autorskih djela. Analizirani su propisi, budući da u dostupnoj literaturi nije pronađen njihov sustavniji prikaz, u prvom dijelu rada ukratko sadržajno opisani te su izdvojene važnije odredbe koje ukazuju na položaj autora i njegova djela. U analizi i zaključku daje se sustavan pregled navedenih koncepcija s posebnim osvrtom na odnos zakona prema novim tehnologijama i umjetničkim formama jer taj odnos svjedoči o širenju opsega pojma autorsko djelo. Rad dokazuje da se temeljne percepcije autora, njegova djela i njihovih odnosa u analiziranim zakonima nisu uvelike mijenjale. Svi zakoni navode primjere autorskih djela, a od 1957. navodi se i definicija prema kojoj je autorsko djelo svaka duhovna (kasnije intelektualna) tvorevina. Koncepcija autora neraskidivo je vezana uz stvoreno djelo. Iz primjera autorskih djela razvidno je da postoje ona sa stalnim statusom (npr. književna, glazbena, umjetnička) i ona koja slijedom razvoja tehnologije i novih mogućnosti umjetničkog izričaja tek postaju autorska djela (fotografije, film, računalni programi i sl.). Proces postajanja autorskim djelom često je razvidan iz odredbi o trajanju (imovinskih) prava autora.