Lužički su jezici oduvijek privlačili pažnju slavista, osobito čeških, poljskih, ruskih i njemačkih. Taj je interes najvećim dijelom ograničen na komparativno-slavensku problematiku, u prvom redu na međusobni odnos gornjolužičkoga i donjolužičkog jezika i na odnose lužičkosrpske jezične grupe kao cjeline prema lehitskoj i čehoslovačkoj. Poticaji su veoma različiti - znanstveni je interes opravdan zaista visokim stupnjem zanimljivosti koju pružaju spo- menuti problemi u svoj svojoj kompleksnosti, ali ne mogu se pori- cati ni neki drugi momenti: specifičnost položaja Lužičkih Srba opkoljenih sa svih strana područjem njemačkog jezika, procesi »izumiranja«, politička strana pitanja itd.
