Da su neke Držićeve komedije još i danas, nakon dugih četiriju stoljeća, djela živa i suvremena, svjedoče ne samo bezbrojne predstave što uvijek prepunjuju kazališne kuće, nego i sve veći broj naučnih i publicističkih studija o pojedinim vidovima njegova života i stvaralaštva. Nastaje pitanje: što je ono u osnovi tih djela što ih u sasvim promijenjenim prilikama čini tako neodoljivo svježima?
