Ne bi se moglo reći da postoji hrvatska ekspresionistička lirika, jer ne postoji nužno potrebni kvantitet ekspresionističkih pjesnika, koji su stvarajući pjesme u određenom vremenu oživotvorili neophodni kvalitet na osnovu čega bismo o takvoj lirici govoriti mogli. U tim - takvim relacijama ne postoje valjda liričari - isključivi ekspresionisti. Niko od njih nije pisao isključivo ili bar pretežno ekspresionističke pjesme, a da je to ponekomu od njih i uspjelo, kvalitet tih pjesnika - pjesama bio bi znatno umanjen i zato, jer bi mogao biti definiran samo jednim »izmom« - u ovom slučaju »ekspresionizmom«. Teško je reći da li u našoj lirici postoje pojedine bitno ekspresionističke pjesme u kojima izraziti je ne bi bili zastupljeni elementi dotadašnjih tj. ne-ekspresionističkih poetičko-poezijskih navika -struktura- shema.