Kad sam nedavno ponovno pročitao poznate Njegoševe stighove "Đe se gusle u kuću ne čuju, tu je mrtva i kuća i ljudi«, sjetio sam se koliko su oni (i drugi) izazivali pažnje, upravo udarali u oči svojom neuobičajenom glagolskom rekcijom. Već je davno upozoreno na to da Njegoš upotrebljava akuzativ uz glagole mirovanja (mj. instrumentala, odnosno lokativa), a i inače takva rekcija nije rijetkost. Dijalektolozi će nam reći za koje je sve govore tipična ta pojava, a sam mogu dodati da sam je mnogo slušao kao svojstvo šibenskoga ikavsko-štokavskog govora (ne ulazeći ovdje, naravno, ni u kakva daljnja razmatranja o toj pojavi u govorima i dijalektima).
