U obuhvatnom i raznolikom Krležinu djelu, novele i po obimu i po tematici zauzimaju mjesto i značajno i posebno. Okupljene u dvije knjige, Hiljadu i jedna smrt i Hrvatski bog Mars, sve se one zapravo ogledaju i virtuozno poigravaju jednom jedinom, za Krležu kardinalnom i opsesivnom, temom smrti u različitim njezinim aspektima, uvijek krajnje iznijansiranim i suptilnim, čemu na dnu uvijek stoji profinjena psihologija sredisnje inteligencije pojedinca, u kojoj je onda lako otkriti, naslutiti i prepoznati model cijele jedne društvene strukture, pa izvući i odgovarajuće sociološke generalizacije, koje su, u svakom slučaju, uvijek od perifemijeg značenja u usporedbi s esencijalnim problemom.
