Aspekt »proročanstva« u romanima Najduže putovanje i Howards end e. M. Forstera

Sažetak

Iako je Forsterov prvi roman objavljen 1905, njegova djela nisu bila zapažena sve do kasnih dvadesetih godina, jer se smatralo da Forster ne predstavlja ništa novo u razvoju engleskog romana. Tek je članak I. A. Richardsa, objavljen 1927, »A Passage to Forster: Reflections on a Novelist« ukazao na nove tendencije u njegovim djelima, a u novije se doba sve češće ističe njegova povezanost s tzv. Bloomsbury grupom. Osobito se posljednjih godina ističe njegovo najvažnije djelo iz područja književne kritike, Aspects of the Novel, koji je izdan 1927. Novi smjerovi književne kritike ističu važnost nekih Eorsterovih postulata u ovom djelu, što se osobito odnosi na tzv. novu kritiku s njezinim naglaskom na poetske ili simboličke vrijednosti. Jedan aspekt iz toga djela, »proročanstvo«, autor primjenjuje u analizi Forsterovih romana Najduže putovanje i Howards end. On dolazi do zaključka da je glavna Forsterova preokupacija u ovim djelima problem ljudskih odnosa i načina kako se oni mogu uskladiti. Forster, iz čijih romana zrači veliki humanizam, smatra da će otuđenost među ljudima biti pobijeđena intelektualnom i fizičkom snagom uz pomoć prirode (Najduže putovanje), ili snagom prirode kombiniranom snažnim i svjesnim naporima da se uspostavi duhovna veza među pojedincima. Iako se dakle u Forsterovoj koncepciji »proročanstva« ne radi o predviđanju budućnosti u doslovnom smislu, ono ni u kojem slučaju nije isključeno.