Dijalekatska slika hrvatskosrpskoga jezičnog prostora

Sažetak

Dijalekatsku kartu ukupnog područja jednoga jezika ili samo kojega njegova dijela zamišljamo obično kao mozaik više-manje ravnomjerno raspoređenih ploha nepravilna oblika, bez izrazitih razlika u veličini. Stanovita odstupanja od te slike, kojih će, naravno, biti na terenu svakoga jezika, mogu se relativno lako objasniti pojedinim geofizičkim osobinama samoga terena (veliki planinski lanci, otočna izoliranost, vrlo široke rijeke) ili povijesnim uvjetima (važnije političke granice u prošlosti, osobito one što su postojale u doba kritično za oblikovanje dijalekata kojega jezika). Obično se još može pretpostaviti i jedna manja razlika u općoj tendenciji oblikovanja granica: u središnjim oblastima granice će tendirati prema zaokruženim oblicima, tj. približavat će se nepravilnim krugovima ili kvadratima, a na periferiji, prema drugim jezicima, srodnim ili nesrodnima, plohe će tendirati prema nešto izduženijim oblicima, tj. nepravilnim elipsama ili pravokutnicima, s time da se duže granice dijalekta poklapaju s jezičnom granicom.