Proturječje, nedoumica, paradoks - to su valjda bitne riječi - znameni u znaku kojih bi se moglo razmišljati, raspravljati o J. P. Kamovu, njegovu životu, djelu, sudbini tog djela u našoj književnosti, publicistici, nauci. Pri takvu razmišljanju - raspravljanju nameće se prividno zagonetan fenomen istovremene dijalektičke negacije-afirmacije koji istraživaču sugerira metode, pretpostavke pa i zaključke što u maksimalnom smislu jesu-nisu ispravni, jesu-nisu proturječni, neshvatljivi, paradoksalni.
