Dalmacija se kao slavenska zemlja spominje već u najstarije doba slovenske književnosti, u predgovorima knjiga protestantskih pisaca Trubara, Dalmatina i Bohorića. Promatrajući njihov interes za Slavenski Jug, ne možemo previdjeti udio i utjecaj knjige čuvenog evropskog putnika Zige Herbersteina »Rerum Moscovitarum commentari« (Beč 1549, njemački prijevod 1557), knjige koja, osim što otkriva rusku carsku državu i njezine prostrane ravnice, izvodi također zaključak o srodnosti slavenskih jezika i naroda, medu koje ubraja i Dalmatince. Kako je Dalmacija u to doba pred najezdom turske velesile Sulejmana Veličanstvenog i njegovih nasljednika bila skučena na otoke i uski obalni pojas, te je bila pobliže slabo poznata, ipak se ona tada i poslije u publikacijama slovenskih pisaca nabraja kao integralni dio golemog slavenskog svijeta. Spomenuti valja da čak ni perifernomu prekomurskom protestantskom prevodiocu Novog zavjeta (1771) nije izmaklo da u redoslijedu slavenskih zemalja navede i Dalmaciju.
