Niccolò Machiavelli jedan je od. rijetkih renesansnih pisaca koji su u središte svojih razmišljanja stavili »pitanje velike politike«, tj. stvaranje novih država, konzerviranje i obranu organskih struktura u cjelini; pitanje diktature i hegemonije na širokom području, odnosno na cijelom državnom planu. On je ujedno i jedan od rijetkih Talijana koji se koristio komikom i satirom za razotkrivanje osnovnih komponenata morala svog vremena. Međutim, Niccolò Machiavelli više je poznat kao autor Vladara (II Principe) nego kao literarni stvaralac. Prisutan u procesu velikih društvenih gibanja i poletnih traganja za naučnim otkrićima. Machiavelli prati kao funkcionar Firentinske republike političke igre, građanske bitke i unutarnja prestrojavanja suvremenika. Pred njegovim očima rastu ambicije plutokratskih porodica i izbijaju kobni antagonizmi koji će razoriti Republiku i izazvati krizu političke etike i građanskog morala. Mada je rano napustio položaj u državnoj službi i usmjerio se na teoretsko razrađivanje akutnih problema vladanja, ni u jednom trenutku svog života nije bio u stanju da se rastereti političkih preokupacija i suodgovornosti za sudbinu svoje države.
