Naslov ovoga napisa mogao bi biti bespredmetan i u sebi protivurječan kad bismo uzeli u obzir samo Croceov deklarirani negativni stav prema stilistici i stilističkoj kritici, odnosno ocijenili Crocea isključivo na osnovi njegovih estetičkih formulacija, koje isključuju a priori svaku stilističku implikaciju. Međutim, pristupimo li Croceovu djelu kao cjelini, shvatit ćemo da su stilističke preokupacije implicitno uvijek prisutne u njegovu panestetizmu, te da su u stvari glavni pokretač dijalektike njegovih misli. Shvatit ćemo da su Croceove antistilističke izjave bile uperene isključivo protiv pozitivističke stilistike, koja nastoji uklopiti u sistem stilističkih varijanti čitav živi jezični organizam, odnosno protiv onoga »izučavanja koherentnog izražajnog sistema jednoga autora koji se iscrpljuje u samom sebi«, a ne nastoji otkriti dijalektiku kojem ergon postaje energija, sadržaj-forma, odnosno, Croeeovim riječima »praktički čin« - »teoretski čin«.
