Među nekadašnjim metafizički ili znanstveno-teorijski orijentiranim interpretacijama lijepoga, Petrićeva estetika pojavljuje se kao konglomerat nevjerojatnih kontradikcija, koji sadrži sve romantičke promašaje svojega doba, ali pokazuje i iskonski napor da se prodre do bitka lijepoga. Razvijena u polemici s Giobertijevom estetikom, Petrićeva je teorija imala prednost što se bila formirala u sklopu one struje koja je, od G. B. Vica, preko Giobertija do Crocea, postavila temelje za jedan nadmetafizički pristup umjetnosti našeg vremena. Gledana u tom presjeku, Petrićeva teorija, razvijena na pozamašnom broju stranica glavnog djela La definizione del bello . . . (421 strana) i isto tako opsežnom odgovoru talijanskomu kritičaru S. Cundariju (dva sveska, ukupno 618 strana), zaprema interesantno mjesto u historiji filozofije, a posebno hrvatske.
