Jedan sporni konjuktiv u Tacita

Sažetak

Šesto poglavlje Agrikole završava Tacit ovim riječima: Turn electus (sc. Agricola) a Galiba ad dona templorum recognoscenda diligentissima coinquisitione fecit, ne cuius alterius sacrilegium res publica quam Neronis sensisset. — Neronov nasljednik Galba povjerio je Tacitovu tastu Agrikoli dužnost, da pregleda zavjetne darove po hramovima, tj. da ustanovi, koji od popisanih nedostaju pa da ih nastoji pronaći i vratiti na svoje mjesto. Agrikola je taj zadatak po Tacitovim riječima vrlo savjesno ispunio. Naravno, nije bilo moguće nadoknaditi gubitak, koji je zadesio Rim pri požaru god. 64. n. e., a isto tako nije bilo moguće prikupiti ono zlato i ostale dragocjenosti, koje je Neron pored ostaloga opljačkao iz hramova te upotrebio za gradnju i uređenje raskošne carske palače, domus aurea (Tac. Ann. XV, 41, 42, 45.). No ovdje nas u prvom redu zanima rečenica: ne . . . sensisset, njezin smisao, a osobito konjunktiv pluskvamperfekta, koji je u toj prilici vrlo neobičan. Hofmann veli, da se u negiranim konsekutivnim rečenicama od Tacita dalje javlja ne mjesto klasičnoga ut non; a da je iza glagola facio, efficio i sl. u takvim slučajevima već rano dolazilo do kolebanja između konsekutivnog i finalnog značenja.