Dalmatske studije I.
DOI:
https://doi.org/10.15291/radoviling.3320Sažetak
Već je davno K. Jireček upozorio na važnost dubrovačkih testamenata iz kužnih godina 1348. i 1363., koji su registrirani u petom svesku arhivske serije Testamenta, što se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Budući da se radi o prvoj knjizi, koja je gotovo čitava ispisana na mletačkom dijalektu sa sačuvanim specifičnostima iz prethodnog romanskog govora (dok su 4. i 6. knjiga redigirane u srednjovjekovnoj latinštini — uz tek pokoji mletački tekst u šestoj), nije čudo, da je iz nje obilato crpao građu i M. Bartoli, ali ni on ni drugi nisu predmet iscrpli. Stoga sam u ljeto 1955. i 1956., u nastojanju da sa suvremenih lingvističkih pozicija obradim dubrovački romanski predmletački (»raguzejski«) govor, ponovo studirao te tekstove imajući pred očima riječi romanista R. A. Halla. No i što se tiče iznalaženja nove građe, trud mi se isplatio, jer sam našao više interesantnih oblika, koji su izmakli oku ranijih istraživača. Jedan od tih značajnih relikata je i cosel.