O preradama Držićevih komedija »Dundo Maroje« i »Skup«

Sažetak

Kad je prije dvadesetak godina prvi put izvedena Fotezova adaptacija Držićeva Dunda Maroja, jedva je tko mogao slutiti, da će ta komedija u prekrojenu ruhu obići sve značajnije pozornice u zemlji, doživjeti više tisuća predstava, potaknuti na pljesak publiku nekoliko najvećih kazališta Europe i — povući za sobom na binu gotovo sve ostale Držićeve komedije. Prijeđena putanja Dunda Maroja u preradi, kojoj se poslije priključila prerada Skupa od istoga autora, zatim deseci i deseci izvedbi autentičnog Dunda Maroja, pa onda ostale komedije, — tako je velika, a Držić općenito toliko popularan, da će se danas teško naći pismen čovjek u našoj zemlji, koji ne bi bar'čuo za toga našeg velikog komediografa. Upravo tako velika popularnost Marina Držića, koji unatoč patini dugih vjekova iz godine u godinu sa kazališnih dasaka uvjerljivo govori svoju još uvijek živu riječ ne samo iz Dunda Maroja i Skupa, već i iz Tirene, iz Novele od Stanca, Plakira i dr., nameće posebnu odgovornost prerađivača kako prema publici, koja neprekidno s interesom gleda njegove komedije, tako i prema velikom piscu.