Jedan lapadski motiv u Vojnićevu djelu

Sažetak

Ivo Vojnović nije pjesnik Dubrovnika samo po tome, što je u Trilogiji opjevao veličinu i tragiku gosparskog — nekadašnjeg — Dubrovnika, nego i po tome, što je u nizu svojih djela opisao trajno žive i trajno lijepe lapadske i gruške krajolike i vidike. Budući da tijekom vremena uspomena na iščezle gospare sve više i više blijedi, moglo bi se pretpostaviti, da će kod novih generacija izblijedjeti slika Iva Vojnovića »gosparskog« pjesnika, i da će on kao pjesnik blistati sve jače i jače na onim mjestima, gdje je slikao ne gosparsku veli[1]činu, nego bijedu i gdje je — makar i protiv svoje volje — prikazivao one društvene snage, koje su u životnoj borbi nadjačale i »naslijedile« gospare.