Svjetsko značenje ruske književnosti

Sažetak

Tatarski jaram, koji je trajao više od dvije stotine godina, prekinuo je veze između Rusije i Zapadne Europe za dugo vrijeme. Tek u XVI. i XVII. stoljeću Njemačka imperija i Vatikan otkrivaju srednjovjekovnu Moskovsku državu u traženju saveznika u borbi s Turcima. No čak i najdubljim inozemnim promatračima otkrivala se prije vanjska materijalna strana tuđega svijeta, nego što se otkrio kulturni život i moralni značaj ruskoga puka. Srednjovjekovni viteški romani od samoga početka prodirali su u Rusiju preko Dalmacije kao najkulturnije slavenske zemlje. »Bablja kula« ili »Torre del Buovo d’Antona« u Zadru do danas je uspomena tih prastarih veza. Početni francuski, a kasnije i talijanski Roman o Bovi postao je ruska omiljela bajka očigledno već krajem XVI. stoljeća? No čak prvi ruski, ali ne crkvenoslavenski svjetski romani XVII. i početka XVIII. stoljeća otvoreno suprotstavljaju nove među- narodne književne utjecaje zastarjelom srednjovjekovnom nazoru, u Petrovo doba počinje stoljeće evropske prosvijećenosti sa kultom nauke i razuma. Njegovi predstavnici su najistaknutiji pisci od Kantemira i Lomonosova do Radiščeva, koji se javlja kao prvi revolucionar u ruskoj 'književnosti.