Osnovne zakonitosti akcenta najbolje se raspoznaju na tradicionalnom, autohtonom leksiku, na kojem su i kodificirane. Ali, akcentologija, mada svjesna nemalih teškoća u savladavanju književnog akcenta i zaokupljena nastavno-praktičnim problemima, ipak dospijeva pokloniti pažnju pojavama koje probijaju osnovne kodifikacijske ograde: jednosložna riječ ima silazni akcenat, silazni akcenat ne stoji na srednjem slogu, posljednji slog nema akcenta, jedna riječ ima jedan akcenat.
