Futur II. u našem glagolskom sistemu

Sažetak

Glagolski oblik 'hrvatskoga ili srpskoga futura II. (veza budem + l-particip) obično se stavlja u red futurskih tvorba, koje se drugdje — osobito u nekim drugim indoevropskim jezicima — označuju kao futur »egzaktni« (njem. Futurum exactum) ili »anteriorni« (franc. -futur anterieur), a znače 'buduću gotovu radnju, koja sa stanovišta nekoga budućeg momenta, obično druge buduće radnje, vrijedi ujedno kao prošla. Termin potječe iz latinske gramatike, gdje se imenom »egzaktni« zove futur II., koji-se tvori od perfektne osnove i kao takav znači isprva svršenu buduću radnju, a onda i prošlo-buduću. Još bolje pristaje ta oznaka futuru II. romanskih i germanskih jezika, kojim se izriče čisti preterito-futur, t. j. radnja sa stanovišta budućnosti prošla. Običaj, da se i naš futur II. označuje kao »egzaktni«, uveden tamo od ilirskih vremena, održao se do danas, iako se Maretić u oba izdanja svoje velike gramatike s pravom uklonio tome nazivu; čini se, da je već i on opazio, da ta oznaka ne odgovara u svemu naravi našega oblika.