daroviti učenici, razlikovni kurikulum, individualizirani pristup, Zakon, pravilnici, HNOS, NOK
Sažetak
Hrvatski zakonski okvir određuje mogućnosti školovanja darovite djece i učenika. Po člancima Zakona i svih pravilnika, te ostalih nacionalnih dokumenata1 škole su u obvezi nužno organizirati proces identifikacije darovitih učenika, te im omogućiti školovanje u skladu s adekvatnim modelima i diferenciranim kurikulumima. Daroviti učenici često su izloženi ili prevelikim ili preniskim očekivanjima okoline što kod njih stvara osjećaj bespomoćnosti, pogotovo ako ih vršnjaci izoliraju zbog različitosti (interesa, ponašanja, rječnika kojim se služe i sl). Stoga je od presudne važnosti uloga učitelja, koji mora prvenstveno znati prepoznati i identificirati darovitog učenika. Treba uvažavati i poticati njihove specifične obrazovne potrebe, kao i prednosti, a nedostatke koje im njihova darovitost stvara u okolini nastojati ublažiti. Primjena diferenciranih kurikuluma je neophodna. No, prije svega, postavlja se pitanje koliko su naši zakonski i podzakonski akti u skladu s potrebama suvremene škole i koliko su visokoškolski kurikulumi usmjereni prema osposobljavanju budućih učitelja za rad s darovitim učenicima. U radu su analizirani članci važećih propisa u Republici Hrvatskoj koji determiniraju odgoj i obrazovanje darovitih učenika.
