Bosančica (zapadna ćirilica) kroz odabrana krajišnička pisma

Sažetak

Važnost pisane riječi je nepromjenjiva za ljudski rod jer je ona bila glavni pokretač i čuvar svake kulture. U tom se kontekstu u ovom radu promatraju i pisma koja su po dolasku osmanlijske vlasti na ove prostore prihvaćena i kao sredstvo komunikacije između krajiških kapetana i drugih osmanlijskih velikodostojnika s hrvatskim časnicima i vlastima »s one strane granice«. Ona su pisana uglavnom jednom vrstom bosanske ćirilice, najčešće ikavicom, a tek ponegdje ijekavicom. U tim pismima koje smo nazvali »krajišnička pisma« vidi se poštovanje kulture primatelja iskazano kroz pravilno odmjerenu količinu lokalizama, turcizama i ostalih tzv. tuđica, što svjedoči ne samo o nacionalnoj, nego i o religijskoj toleranciji. Ta pisma, pisana od 15. do sredine 19. stoljeća, imaju veliku vrijednost za izučavanje povijesti, kulturne baštine, politike i socijalne i ekonomske povijesti. Autor je svoj zaključak ilustrirao s četiri takva pisma iz 18. stoljeća.