Hrvatskoćirilični rukopis kao spomenik hrvatske jezičnopovijesne i kulturne baštine

Sažetak

Državni arhiv u Zadru u fondu Mletački dragoman čuva mnoge rukopise pisane hrvatskom ćirilicom. Mnogi od tih spisa odnose se na korespondenciju između mletačke i osmanske vlasti o pograničnim incidentima na tadašnjoj mletačkoturskoj granici. Za potrebe ovoga rada iz spomenutoga fonda izabran je spis pohranjen u kutiji br. 10. na poziciji 57/87 iz 1680. godine kojim gračački kapetan Muharem Gešain izvještava zadarskoga generala o incidentu koji su prouzročili Udbinjani otevši troje djece i stoku. Iz rukopisa se također doznaje kako je ovo odmazda za postupak Vinjerčana koji su prethodno Udbinjanima na pašnjacima Velebita i u području Krupe iznad Žegara pomorili i oteli stoku. Riječ je o razdoblju nakon Kandijskoga rata u kojem je Venecija proširila svoje posjede u Dalmaciji (Linea Nani), a unutar Mletačke Republike našla su se i neka mjesta zadarskoga zaleđa koja se spominju u dokumentu. Ovaj hrvatskoćirilični rukopis poslužio je autoru da prouči grafolingvističke, fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke posebnosti, uobičajene u neposrednoj komunikaciji predstavnika vlasti tadašnjih dviju država. Jezična analiza pružila je autoru priliku da barem u nekim segmentima predoči kulturološke osobitosti ljudi zadarskoga zaleđa u razdoblju čestih mletačko-turskih sukoba i ratova. Također, na primjeru ovoga rukopisa autor želi pokazati kako je svaki spis pohranjen u arhivima naša kulturna baština. A da bi ta baština zaista bila naša, moramo je poznavati, razumjeti i od nje učiti.