Personalna subrogacija u odnosu prema pravu regresa osiguratelja i ustupanju tražbine – cesiji

Sažetak

Predmet ovoga rada je pregled zakonskog uređenja i sudske prakse u pogledu personalne subrogacije, regresne obveze i regresnog potraživanja osiguratelja na isplatu naknade iz osiguranja kao i utvrđivanje visine isplate regresnog potraživanja u parničnom postupku pred sudom te ustupanje tražbine – cesija. U radu se polazi od stajališta da su pojmovi i instituti subrogacija, regres i cesija vrlo slični te da često dolazi do njihova poistovjećivanja pa se pokušava jasno razlučiti na što se točno koji pojam odnosi. U hrvatskom pravu pod pravom subrogacija osiguratelja najčešće se podrazumijeva zakonska personalna subrogacija gdje isplatom naknade iz osiguranja osiguratelj stupa u pravni položaj svojega osiguranika odakle i izvodi svoje pravo potraživanja prema osobi odgovornoj za štetu. Uz navedeno, u radu se razmatra i zastara prava regresa osiguratelja. Nadalje, autor polazi od stajališta da je u sudskom postupku pokrenutom radi regresne isplate nužno da sudski vještak jasno odredi parametre na temelju kojih će sud moći ocijeniti u određenom postotku eventualni doprinos oštećenika za nastalu štetu te s obzirom na to umanjiti regresnu obvezu osiguranika, tuženika u tome postupku prema tužitelju, osiguratelju.