Povelja bosanskog kralja Stjepana Ostoje iz godine 1417.

Abstract

Ostojina povelja iz godine 1417. sačuvana je u latinskom prijepisu prijepisa i talijanskom prijepisu-prijevodu. Latinski je prijepis nastao prema svom starijem uzorku, jer se spominje pečat, a talijanski prijevod prema slavenskom uzorku koji nije sačuvan kao ni latinski izvornik. Međutim latinski je izvornik ujedno i istovremeni prijevod sa slavenskog. Povelja je upućena knezovima Vukašinu, Baranu i Jurju Vukačić (Vukčić) kojih se prezime vjerojatno odnosi na knezove Vojsaliće. Toj trojici knezova i njihovim potomcima kralj Ostoja poveljom iz godine 1417. daruje gradove Makar i Labčanj (Gradac), te posjede Drvenik, Pasičinu i Milušu kao nagradu za njihovu vjernost. Svi toponimi, svjedoci i druge spomenute osobe u ovoj povelji imaju svoju povijesnu utemeljenost i u drugim pisanim historijskim izvorima.