Proces formiranja paške srednjovjekovne komune i Velikog paškog vijeća do njegova ukinuća

Sažetak

Autor na temelju rezultata dosadašnje historiografije i izvorne građe osvjetljava politički i društveni razvitak srednjovjekovne paške komune i potpuno organiziranje Velikog vijeća od njegova prvog spomena koncem XIII. st. do ukinuća za francuske okupacije 1807. godine. Pag nije ušao u srednji vijek kao grad koji je sačuvao svoj kontinuitet iz antike, kao većina naših primorskih gradova, nego je njegov politički i društveni razvitak imao specifičan razvojni put - od podložnog naselja do slobodne komune. Sudbina tog otoka je tijekom srednjeg vijeka sve do 1409. godine nerazrješivo vezana sa zadarskom ili, točnije, položaj je Paga prema Zadru ovisio o odnosu Zadra prema njegovu suverenu. Izgleda da je sve do konca XII. st. Pag bio u neposrednoj vlasti Zadra, kada koristi poznatu zadarsku antimletačku pobunu protiv Venecije i 1192. dobiva posebnog kneza i prvi put nastupa kao općina. I tijekom XIV. st. Pag koristi zadarsko-mletačke sukobe te uz pomoć Venecije postupno izgrađuje svoj općinski aparat ili uvijek u dozvoljenim okvirima interesa mletačke politike. Tek kada su Mlečani nakon 1409. bili sigurni za posjed Dalmacije pa tako i Zadra, omogućuju Pažanima da se potpuno politički emancipiraju od dotadašnjih gospodara. Veliko vijeće paške komune, koje se isprva javlja kao izborno tijelo gradskih odličnika, formiralo se kao zatvoreno vijeće plemića tek 1422, odnosno 1433. godine, kada je potvrdom Statuta sankcionirano pravo nasljednog ulaska u vijeće izbornim doživotnim vijećnicima koji postaju »nobiles« - zatvorena društvena grupacija privileginanog položaja. Razdoblje od XV. pa sve do kraja XVIII. st. u znaku je potpune dekadencije društvene uloge plemićkog vijeća, koje se pretvorilo u savjetodavni organ mletačke vlasti. Nepravilnosti u nadu vijeća i česta odstupanja od statutarnih propisa bili su uzrokom čestih sukoba i trzavica u redovima samih plemića i sukoba na relaciji plemstva  i obespravljenog puka.