Borba dalmatinskih radnika za poboljšanje ekonomskog položaja (1918-1929)

Sažetak

Tarifno-štrajkaške akcije dalmatinskog proletarijata, kao sredstva ekonomske borbe koja se vodi na crti afirmacije njegovih klasnih interesa, bile su određene ekonomskom i političkom situacijom koja je vladala u Jugoslaviji uopće i u Dalmaciji posebno, prateći oscilacije u organizacionom razvitku sindikata pod utjecajem KPJ kojli su vodili većinu radničkih pokreta. Pocijepanost i politička opredijeljenost sindikalnog pokreta, s dominantnim komunističkim (CRSVJ i Nezavisni sindikati) i reformističkom (ORS, GRS i URSSJ) strujom, onemogućavala je stvaranje jedinstvene proleterske fronte i u osnovi slabila zajednički klasni otpor radnika ujedinjenom nastupu kapitala. Predvođene komunistima, mase revolucionarno raspoloženih radnika Dalmacije ulaze u sindikalne organizacije i do sredine 1920. godine u silnom štrajkaškom naletu prisiljavaju buržoaziju na uzmak i popuštanje brojnim radničkim zahtjevima. Situacija se nakon kontrarevolucionarnog udara konsolidirane buržoazije 1920. godine iz temelja mijenja, otvara se jedno novo razdoblje kojemu će biljeg utisnuti žilava i nadasve požrtvovna borba Nezavisnih sindikata ne samo protiv bezobzirne kapitalističke eksploatacije i poništavanja itekovina radničkog zakonodavstva, već i djelovanja oportunističkih i neborbenih reformističkih sindikata koji su zbog suradnje s režimom brzo izgubili naklonost dalmatinskih proletera. Analiza izvedenih štrajkaških akcija u razdoblju od 1921. do 1929. godine svjedoči o njihovu različitom intenzitetu i sve više prevladavajućem obrambenom karakteru radničke borbe, uz važnu napomenu da je neuspjesima pojedinih akcija, pored policijskog terora, znatno pridonosila pocijepanost sindikalnog pokreta. Premda organizaciono slabi, Nezavisni sindikati ostvarivali su znatno veći utjecaj na neorganizirane radničke mase, uz više ili manje uspješne pokušaje da u konkretnoj borbi za svakodnevne interese radnika zadobiju njihovo povjerenje i podršku. Ekonomske akcije radnika pod utjecajem KPJ bile su neprijeporan organski dio opće revolucionarne borbe u kojoj se proletarijat sprema za konačni obračun s građanskim sistemom vlasti. Priroda i karakter sindikalnog organiziranja radnika dobivaju tako eminentno političko značenje, sindikati imaju ulogu aktivnog političkog subjekta u razbijanju klasnih okova postojećega građanskog društva.