Rekompozicija dvodijelne nadgrobne stele iz arheološkog muzeja u Splitu

Sažetak

U radu se raspravlja o čuvenom fragmentu nadgrobnog spomenika s portretima starijega bračnog para, za koji se dosada vjerovalo da je pronađen na položaju solinskog naselja Rupotine (Arheološki muzej u Splitu, inv. broj D 556; Sl. la). Objavljen više puta u literaturi, najprije je interpretiran kao fragment nadgrobne stele, a zatim kao fragment reljefa koji je bio uzidan ti veću nadgrobnu građevinu. Otkrićem donjeg dijela spomenika s natpisom, i to u istoj ustanovi u kojoj se čuva i komad s portretima u Arheološkom muzeju u Splitu (inv. broj A 1386, Sl. lb). - autor je u mogućnosti dokazati kako se ipak radi o ulomcima monumentalne nadgrobne stele. Naime, ulomak s natpisom na donjoj stranici pokazuje lako prepoznatljive ostatke priklesanog zuba za usađivanje, pa je to jasan dokaz kako je spomenik pripadao porodici stela. Sudeći prema ostatcima udubljenja na gornjoj stranici komada s portretima, ona je morala biti izrađena iz dva dijelu; gornjeg dijela sa zabatom i donjega s portretnim poljem i natpisom. Prihvativši dataciju koju je na temelju analize portreta predložio N. Cambi (sedmo ili osmo desetljeće 2. st.), autor na kraju dokazuje kako spomenik nije podrijetlom iz Rupotina, nego s položaja Pleština koji se nalazi nešto bliže Klisu, s lijeve strane antičke ceste koja je spajala Salonu i Klis.