Prinos ekonomskom vrednovanju epigrafskih spomenika rimskodobne Liburnije

Sažetak

Unatoč činjenici da epigrafski spomenici na razne načine omogućuju bolje poznavanje stanovništva antičkog razdoblja, njihova ekonomska vrijednost još i danas ostaje nepoznanicom, osim u onim rijetkim slučajevima kada je cijena izrade bila naznačena u samome natpisu. U ovome radu autorica predstavlja metodu izračuna njihovih vrijednosti, koja se zasniva na temeljnim elementima izrade spomenika, poput materijala, ukrasa, dimenzija... Različite kvalitativne i tehničke razine izrade uvjetuju i različite koeficijente svakoga od tih elemenata (v. Tabella 1-3, App. I), osim dimenzija, koje se, izražene u centimetrima i imajući u vidu integralni kameni blok od kojega je spomenik bio izrađen, na kraju množe sa svim ranije spomenutim koeficijentima (usp. Fig. 1; App. II, Fig. 2-4). Budući da krajnji rezultat često doseže i sedmeroznamenkaste brojeve, konačni umnožak se dijeli s tisuću, čime se dobija relativna (odnosno, procijenjena) vrijednost spomenika (Fig. 1). Kad se sve ovako izračunate relativne vrijednosti međusobno usporede, uočavaju se određena grupiranja (App. III, Grafico 1-2). Iako je metoda još uvijek u fazi izrade, i na neki način eksperimentalna, već je dala neke vrijedne rezultate koji pokazuju njene potencijale. Analiza natpisa vojničke populacije zabilježene na natpisima Libumije pokazala se je izuzetno značajnom, osobito stoga što su vojnici - općenito govoreći - jedini sloj pučanstva kojemu su poznati godišnji prihodi. Na grafikonu relativnih vrijednosti njihovih spomenika (App. IV, Grafico 3) jasno se uočava pravilno grupiranje oko srednjih vrijednosti (tzv. "Gausova krivulja", koja ukazuje na normalnu distribuciju analiziranih spomenika). Iz ovih se razloga vojnički natpisi mogu koristiti kao neka vrsta sidra pri definiranju ekonomskog položaja ostalih analiziranih populacija, koje su pokazale potpuno drugačije rezultate: vrijednosti spomenika razasute su u svim vrijednosnim razredima; no, spomenici koji pripadaju osobama iz viših društvenih slojeva u prosjeku su raspoređeni u višim vrijednosnim razredima (App. IV, Grafico 4), dok su oni koji pripadaju slobodnom civilnom pučanstvu (ispod ranga lokalnih municipalnih dužnosnika) u prosjeku grupirani u srednje i niže vrijednosne razrede (App. IV, Grafico 5). Stoga se može zaključiti da ova metoda, unatoč činjenici da ne može odrediti točne cijene spomenika, ipak može definirati vrijednosne razrede analiziranih spomenika, a time, neizravno, i ekonomski položaj onih koji su ih postavili, barem u odnosu na ekonomski položaj vojničke populacije.