Predromanička kamena plastika s Crkvine u Galovcu kod Zadra

Sažetak

Autor u radu obrađuje nalaze predromaničke kamene plastike i skulpture otkrivene višegodišnjim sustavnim istraživanjima nalazišta Crkvine u Galovcu. Ističe da je na tom kompleksnom arheološkom lokalitetu otkriveno više stotina ulomaka predromaničke plastike, pa se ovaj može ubrojiti među najznačajnija starohrvatska nalazišta kamene plastike relevantne za proučavanje predromaničke umjetnosti u Dalmaciji. Tu je spomeničku građu autor razlučio na dvije kronološke razvojne faze: početnu (okvirno daritanu u drugu polovicu 8. st.) i zrelu (9. st.). Među tom arheološkom građom pretežito su zastupljeni dijelovi crkvenoga kamenog namještaja, a manjim dijelom funkcionalno-ukrasni dijelovi arhitekture. Od crkvenog namještaja autor u radu znanstveno vrednuje dijelove dviju ograda svetišta, od kojih ogradu s polukružnim zabatom pripisuje početnoj razvojnoj fazi predromaničke umjetnosti (druga pol. 8. st.), a ogradu s trokutnim zabatom stavlja u zrelo predromaničko doba (9. st.). Autor se dotiče i kamenih ulomaka za koje pretpostavlja da bi mogli biti dijelovi propovjedaonice te ih datira u 9. st. Sažeto komentira več ranije objavljena dva predromanička ciborija, okvirno datirana u 9. st. (šesterostranični i četverostranični), te oltar koji se nalazio ispod šesterostraničnog ciborija i krstionicu koja je stajala ispod četverostraničnog ciborija. Od konstruktivno-ukrasnih dijelova arhitekture, datiranih također u 9. st., autor obrađuje dovratnike, ukrasne oplate nad vratima, dvojne prozore i kamene rešetke, a uz to komentira i veći broj kamenih ulomaka neutvrđene namjene. Zaključno se naglašava da fundus predromaničke kamene plastike i skulpture s Crkvine u Galovcu, kako onaj kome je već ranije posvećena znanstvena pozornost, tako i građa koju objavljuje u ovom radu, predstavlja vrijedne arheološke nalaze koji svojom tipološko-funkcionalnom zastupljenošću i ukrasno-stilskim osobitostima pružaju mogućnost ne samo za upoznavanje pojedinih dijelova kamenoga crkvenog namještaja već i mogućnost za izvorno upoznavanje pojedinih vrsta spomeničke baštine. To je, po autorovu mišljenju, nedvojbeno izuzetno vrijedna građa koja pruža novi znanstveni doprinos daljnjem proučavanju predromaničke umjetnosti u Dalmaciji.