Kontinuitet solarne simbolike kod Japoda

Abstract

Prikazi na japodskim pojasnim pločicama iz Prozora oslikavaju japodski solarni mit. On je ikonografsko-stilski dvojako oblikovan: a) djelomično grecizirano, b) potpuno autohtono - "ilirski". U obje varijante konstanta je prizor sa zrakastim Suncem (Meduzom), s okruglim predmetom obješenim o Sunčevoj vertikalnoj zraci. Japodski mit govori o važnosti Sunca u središtu Neba, na vrhu nebeske vertikale. Ta simbolika kontinuira iz starije japodske tradicije, koja je vjerojatno konkretizirana u japodskim pektoralima i privjescima tipa Prozor iz razvijenog željeznog doba. Oni su pak ikonografski (i simbolički?) derivat mlađe kulture polja sa žarama i njezine sinteze znakova: ptica-čovjek-sunce. Konkretizacija srodnih solamih ideja kroz različite oblike: a) urnefelder podrijetla, b) helenističke, djelomično grecizirane, ukazuje na dugotrajnost autohtone solame simbolike kod Japoda.