Zavjetni žrtvenik iz Galovca

Abstract

Podaci nedavno otkrivenog žrtvenika posvećenog Liber Pater, Junones i Silvanus u selu Galovac u blizini Zadra, analizirani u kontekstu do sada utvrđenih spoznaja o razvoju antičkih religija u rimskoj Dalmaciji, omogućuju sljedeće zaključke: Liber Pater, Junones i Silvanus bili su od zavjetodavca Q. Septimius Naso (porijeklom iz romanizirane galske obitelj iz istočnih područja Cisalpinske Galije) i njegove sredine štovani kao posebna kultna zajednica (concilium deorum) zbog svojih generativnih osobina srodnih prirodnih božanstava. Štovanje tih kultova u obliku kultne zajednice importirana je tekovina, koja je, međutim, na tlu Liburnije u pojedinim svojim aspektima doživjela promjene uvjetovane specifičnim razvojem nekih elemenata autohtone religije u procesu romanizacije Dalmacije. To se uočava na ikonografskom planu, jer je Silvanus na tom zavjetu, kao i u drugim istovremenim zavjetima u Jaderu, bio shvaćen u ikonografskoj formi antropoteriomorfnog (grčkog, odnosno delmatskog) a ne antropo- morfnog boga kako je prikazivan na tlu Cisalpinske Galije. Zavjet u Galovcu je najistočniji trag prodora kulta Junona izvan njegova matičnog područja u istočnim dijelovima Cisalpinske Galije. S obzirom na kronološke osobine zavjeta širenje kulta keltiskih Matrona u rimskom tumačenju (interpretatio Romana) na tlo Jadera i njegove okolice uslijedilo je u razdoblju II. stoljeća, tj. u vrijeme jedne od posljednjih etapa doseljavanja s područja postaugustovske Italije u Liburniju.