Neke karakteristike stanja i kretanja da dalmatinskom selu od sredine 18. st. do Prvoga svjetskog rata

Sažetak

U drugoj polovici osamnaestog stoljeća pod utjecajem fiziokratskih strujanja nastaju skromne promjene u tradicionalnom načinu rada i života na dalmatinskom selu. One se mogu pratiti za francuske, ne toliko u prvim desetljećima austrijske uprave, dok je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća taj proces vidniji, osobito uoči prvoga svjetskog rata. Proces modernizacije se očituje u uvođenju novih kultura, raznih sorti voćaka, primjeni novih sredstava za rad, podizanju kuća na kat i odvajanju stoke u zasebne gospodarske zgrade, osnivanju seoskih blagajni i zadruga te uključivanju u skromno turističko privređivanje. Sve će to pridonijeti racionalnom gospodarenju i štednji. Preobrazba sela i seljaštva je tekla dosta sporo zbog nerazriješenih zemljišnih odnosa u primorju i na otocima, pojavi lihve u Dalmatinskoj zagori, zaostalosti i neprosvijećenosti seljaka, primitivnih sredstava za rad te nedovoljne financijske i druge pomoći državnih vlasti. Za to se nisu zauzele ni građanske stranke, iz klasnih interesa, pa ni socijalisti, osim verbalne podrške, već ponešto Hrvatska demokratska pučka stranka preko »Seljačke sloge« uoči prvoga svjetskog rata. Stoga je vladala stalna nesnošljivost između sela i grada, kape i šešira, koja se očitovala u pasivnom i aktivnom otporu seljaka zemljišnim vlasnicima i državi s antifeudalnim i antiaustrijskiim obilježjem u primorju i na otocima, napose u Boki Kotorskoj. Pojava osnovnih škola, čitaonica i knjižnica na selu, zatim zdravstveno prosvjećivanje te prijelaz zemlje u ruke onih koji je obrađuju, doprinijet će gospodarskom osamostaljenju, buđenju političke, nacionalne i društvene svijesti i postupnu rađanju seljačke samosvijesti.