Aplike u obliku Atisove glave iz rimske provincije Dalmacije

Sažetak

Aplike u obliku lica mladića s frigijskom kapom na glavi u stručnim se publikacijama tretiraju kao glave Atisa. Međutim, dvije, aplike iz Nina (Aenona) imaju još jednu osobinu ikonografskog značenja koja dokazuje da se zaista radi o prikazu Atisova lica. Naime, na frigijskim kapama tih aplika izveden je ukras u paralelnim nizovima udubljenih (točkica (na kalupu) na jednoj, odnosno grupiranjem točkica u obliku slova L, I, T dr. na drugoj aplici. S obzirom na vijesti cara Julijana i filozofa Salustija o Atisovoj tijari koja je išarana zvijezdama, taj je ukras moguće proltumačiti kao materijalni trag tih vijesti pisanih vrela o Atisu kao nebeskom božanstvu. Na taj način taj ikonografski detalj, prisutan samo na dvije najkvalitetnije aplike u Dalmaciji, definira sve aplike kao prikaze Atisove glave s tim što je Atis nesumnjivo imao karakter nebeskog božanstva. Aplike iz provincije Dalmacije bile su dijelovi inventara, pretežno žarnih grobova. To su bile stavljene, po dvije u jednom grobu, kao dijelovi nekih predmeta neutvrđenog oblika ii namjene (možda, kutije) u vezi s religijom pokojnika. Za takav zaključak u prvom redu govori činjenica što je u svim regijama i mjestima Dalmacije gdje su nađene aplike razvoj metroačke religije potvrđen drugim nalazima. U izvjesnoj mjeri i relativno mali broj nalaza aplika u grobovima dalmatinskih naselja (uglavnom na obali provincije - Aenona, Blandona, Salona, Auquum, Diluntum) govori da se radi o predmetima koji su imali neku specifičnu, tj. religijsku, a ne običnu, tj. dekorativnu funkciju i karakter. Na zaključak u kultnom karakteru aplika u obliku Atisove glave u grobovima upućuju analogna funkcija Atisovih (i Kibelinih) kipića u nekropolama u Carstvu (na pr. u Amfipolisu). Najbliži analogni prikazi aplika u obliku Atisove glave na tlu provincije nalaze se na nadgrobnim spomenicima. To su likovi tugujućih Atisa, dosta brojni na nadgrobnim žrtvenicima u provinciji, pa iako se oni ne nalaze u većem broju u mjestima gdje su nađene aplike (tako npr. u Aenoni nema spomenika s likovima tugujućih Atisa), ipak je veoma vjerojatno da oba tipa prikaza (aplike u grobovima i tugujući Atisi na nadgrobnim spomenicima) imali istu funkciju. Zbog toga je veoma vjerojatno da su i likovi tugujućih Atisa bili religijskog karaktera u vezi s vizijama o zagrobnom životu utemeljenim na eshatološkim osobinama metroačke doktrine, a ne izraz bola i Ituge za izgubljenim srodnikom i prijateljem. Proizvodnja aplika u obliku Atisove glave mora se tražili u jednom ili nekoliko istočnih, odnosno sjevernih jadranskih središta (od Salone, do Akvileje). S obzirom na tehnološke osobine aplika te neika Specifična rješenja (označavanje zjenica rupicom) kao i na vrijeme razvoja metroačke religije na obali provincije (posebno intenzivan razvoj je usli jedio nakon reforme metroačkog kulta i svećenstva koje je u zadnjim godinama svoje vladavine proveo Antonin Pije) aplike u obliku Atisove glave proizvodile su se i koristile u drugoj polovini II i u III stoljeću, a možda i nešto ranije.