O imenovanju i aprobaciji javnih bilježnika » veneta auctoritate« u Dalmaciji

Sažetak

Razvitak dalmatinskog notarijata kao javne ustanove može se pratiti kroz nekoliko razvojnih faza. U ovom prilogu autor objašnjava na koji se sve način postaje javnim bilježnikom po mletačkoj ovlasti i tko je mogao u ime državne vlasti, Mletačke Republike, imenovati bilježnika i uvesti ga u posjed bilježničke službe. Stekavši piravo na Dalmaciju 1409. mletačka vlast priznaje u zaposjednutim gradovima teritorijalnost prava koje se temelji na Statutima, ali gotovo sve odredbe koje se tiču lokalnih službi podređuju državnoj kontroli. Sve do 1613. godine u dalmatinskim gradovima djeluju javni bilježnici (notari) koji svoju funkciju obavljaju po carskoj i papinskoj ovlasti, ovisno o tome od koga su delegata bili promovirani. No i ti bilježnici privatnu praksu obavljaju u skladu sa statutamim propisima koje je svaka komuna donosila u skladu sa svojim prilikama i potrebama. Do korjenite promjene dolazi tek 1613. godine, kada se zakonskom odredbom mletačkog senata imenovanje bilježnika i njihov rad stavlja pod neposrednu kontrolu državne vlasti. Bila je to mjera centralizacije kojom je Republika sv. Marka ojačala svoju vlast i ovisnost Dalmacije, koju je uspjela uklopiti u jedinstveni pravni sustav pod izravnom kontrolom vlasti.