Ekonomski položaj i ekonomska orijentacija zadarskog kopnenog zaleđa i zadarskih otoka između dva rata (1918—1941)

Sažetak

Nakon što se već više puta bavio nekim aspektima ekonomskog položaja Zadra i Okolice u međuratnom razdoblju, autor ovdje sintetizira i dopunjuje novim podacima sliku o ekonomskoj strukturi i ekonomskoj orijentaciji okolice Zadra u vremenu kada je njen centar, grad Zadar, a na temelju Rapalskog ugovora iz 1920. god., bio u sastavu Italije. Konkretnije govoreći, autor u ovom radu prikazuje i ocjenjuje stanje na zadarskom kopnenom zaleđu odnosno na zadarskim otocima u pogledu tzv. »infrastrukture«. Osvjetljava, dakle, s jedne strane stanje u djelokrugu saobraćajnica, opskrbe električnom energijom i opskrbe vodom. Pored ostalog prikazuje ključne karakteristike u poljoprivredi, ribarstvu, pomorstvu i turizmu. Dolazi do općih zaključaka o tome da je Ekonomska struktura promatranoga područja u vremenu 1918—1941. god. bila veoma nepovoljna. Između ostalog trendovi industrijalizacije nisu u tome vremenu bili zahvatili promatrano područje, na kojemu, izgleda, samo jedan kapacitet iz okvira prerađivačke radinosti zaslužuje da bude označen kao industrijski pogon. Odvojenost Zadra od svojega gravitacionoga područja predstavljala je golemu zapreku ne samo za privredni razvoj grada Zadra, već i za društveno-ekonomski rast njegove okolice.