U ovom radu autorica proučava vrstu i strukturu obitelji u ranorimskoj Liburniji. Osnovu istraživanja prije svega čine obrasci komemoracija na nadgrobnim spomenicima, pri čemu autorica koristi statističku metodu koju su razvili R. P, Sailer i B. D. Shaw (SALLER - SHAW, 1984, 125 i d.). Osim loga autorica se koristi i rezultatima arheoloških istraživanja i skromnim vijestima antičkih pisaca. Novim pristupom postojećoj građi autorica nastoji preispitati dosadašnje teorije o liburnskom društvu općenito i o ustroju njihove obitelji. Rezultati do kojih je došla pokazuju da je ideja o postojanju "velike obitelji" kod Liburna neutemeljena. Potpuno suprotno, kod gotovo svih kategorija pučanstva Liburnije dominirao je jezgreni tip obitelji. Izuzetak čini tek vojna populacija kod koje dominira kategorija komemoratora-testamentarnih nasljednika (heredes). Specifičnost libumskog društva ogleda se u relativno visokom postotku žena-komemoratora. Autorica to interpretira kao odraz izjednačenosli žena i muškaraca u liburnskom društvu, a ne kao dokaz ženinog povlaštenog društvenog položaja. Rezultati arheoloških istraživanja, poglavito nastambi i nekropola, potvrđuju ove zaključke. Osim toga, oni ukazuju na postojanje jezgrene obitelji kod Liburna i prije uspostave rimske vlasti.
