Autor u članku analizira 22 natpisa iz doba antičke Senije, koji, izravno ili neizravno, pružaju podatke o gradskom statusu naselja, gradskim institucijama i osobama koje su obnašale razne dužnosti upravnog i javnog života u gradu, o štovanju rimskih i drugih božanstava, te omogućavaju djelomičan uvid u etničku i socijalnu strukturu stanovništva toga antičkoga grada. Prema karakteru natpisi su podijeljeni u tri grupe: javni (6). posvetni (7) i nadgrobni (9) natpisi. Izričitim navodom u natpisima, što je djelomice potvrđeno i arheološkim istraživanjima, potvrđeno je postojanje gradske kurije, gradskog kupališta i svetišta Magnae Matrix, Dijane, Libera, Mitre i Serapisa. Potvrđeno je postojanje gradskog vijeća (orda decurionum), a poimence su poznala sumo dva gradska vijećnika dekuriona. Svećenici, čija je dužnost promicanje kulta carske osobe, zabilježeni su na tri natpisa - dva puta kao augustali, s potvrdom postojanja udruge augustala (ordo i corpus auguslaliurn) i jednom u obliku sacerdos Liburnorurn. Na temelju dva natpisa sa žrtvenika posvećenih Nepobjedivom Mitri zaključuje se daje u Scniji sredinom 2. si. nakon Krista postojao carinski ured (publicum portorii Itlyrici), što govori o velikom gospodarskom, trgovačkom i prometom značenju Senije. Analizom 25 imena osoba, autor pruža podatke o etničkoj strukturi stanovništva. Na temelju imena, odnosno imenske formule, razlikuju se Italici i Orijentalci. U prvo doba, u domaće stanovnike koji su vrlo brzo romanizirani pa im je na natpisima samo na temelju imena vrlo teško ući u trag, susreću se isključivo Italici. Sudeći prema natpisima, vodeća porodicu u Seniji su Valeriji, čiji članovi obnašaju najviše dužnosti gradske uprave. Takva italska struktura stanovništva Senije, medu kojima je određeni postotak osoba za koje se može pretpostaviti domaće podrijetlo unatoč njihovim romaniziranim imenima, prevladava do otprilike početka druge polovice 2. st. Tada dolazi do izrazite promjene etničkog i socijalnog sastava stanovništva, odnosno na natpisima se pojavljuju osobe grčkog i istočnog podrijetla. Prema natpisima datiranim u razdoblje od sredine 2. st. do prvih desetljeća 3. st. polovicu stanovništva činili bi Italici (i domaći romanizirani žitelji) a polovicu Orijentalci. Neki od Orijentalaca, nakon što su postali oslobođenici, najprije obavljaju niže svećeničke dužnosti, a zatim se, zahvaljujući svojim sposobnostima, pošto su munificijencijama ili na neki drugi način stekli to pravo, uzdižu do najviših dužnosti gradske uprave. Najstariji natpis jest nadgrobni natpis L. Kalpumija Maksima, a najmlađi, točno datiran u vrijeme između 239.-241. nakon Krista, jest natpis o popravku gradskog kupališta.
