C. F. Bianchi je krajem 19. st. ostavio kratku bilješku o rimskoj arhitekturi i nekropoli u neposrednoj blizini Crkve Sv. Luke kod Skabmje, 16 km istočno od Zadra, na teritoriju municipija Nedinum. Ulomak monumentalne stele s reljefnim portretom koji je u toj crkvi služio kao prag vjerojatno potječe s ove rimske nekropole. Na ulomku su sačuvani dio portretnog polja na vrhu i natpis ispod njega. Stcla je mogla pripadati ili nearhitektonskom tipu stela sa zabatom (njeni. Giebcl-Schaftstele) ili varijanti "na katove" arhitektonskog tipa (njem. Stockwcrkstcle). Žena u portretnom polju obučena je u tuniku i palu a njena upletena kosa je vjerojatno bila pokrivena rupcem i još palom iznad nje. Natpis je podijeljen u dva dijela: prvi je dio bio uklesan u natpisnom polju, a drugi je, po svoj prilici jedno ili dva desetljeća kasnije, bio uklesan na gredu koja dijeli natpisno od portretnog polja. Sve osobe spomenute na steli ugledni su članovi domaćih obitelji i gotovo sve nose autohtona imena. U natpisnom polju se pojavljuju Titamoc, Voltisa i C. Titius, Volses, a na gredi Voltisa, Tresina i njena kći Camunia. Neka od tih imena, tj. obiteljska imena Tresina, Camunia i Titamoca, dosad su bila potpuno nepoznata, dok su osobna imena Voltisa i Volses te gentilicij Titius već dobro poznati u libumskom imenovanju. Upotreba autohtonih imena, imenskih obrazaca i odjeće usporedo s prihvaćanjem rimskoga građanskog prava, jezika, odjeće, vrste nadgrobnog spomenika i imenskog sustava, dokazuje da proces romanizacije još nije bio u potpunosti dovršen. Prema epigrafičkim i ikonografskim elementima može se zaključiti da je stela bila podignuta u drugoj polovici 1. st. n. e., najvjerojatnije u flavijevskom periodu.
