Mithriaca Jadertina

Sažetak

Nedavno utvrđena činjenica da poznati reljef mitričke tauroktonije (CIMRM II, str. 260, br. 1879) potječe iz Zadra, gdje je otkriven krajem 1848. godine, omogućuje da se temeljitije osvijetli pojava i razvoj mitraizma u razdoblju II-III stoljeća u Jaderu. Izvedba tog reljefa, koji je nastao u provincijskoj radionici, sadrži čitav niz osobina nesumnjivo inspiriranih umjetničkim i stilskim tradicijama klasične skulpture (plastičnost čitave kompozicije s elementima pune skulpture, realizam u prikazivanju pokreta, uspjelo rješavanje planova i dubine i dr.). Taj stilski kontekst, a posebno nekoliko ikonografskih elemenata (helenističko-rimska a ne orijentalna likovna interpretacija odjeće Cautesa prikazanog s plaštem na golom tijelu, prikaz Sola i izgubljene Lune, u cjelovitim a ne reduciranim formama) datiraju taj reljef u sredinu II stoljeća, tj. u razdoblje prve faze razvoja mitraizma na istočnoj obali Jadrana. Njegove pak dimenzije (sa širinom od preko 1,000 m to je jedan dz skupine najvećih mitričkih pokretnih reljefa na tlu provincije Dalmacije, za većinu kojih jc utvrđeno, a za ostale se pretpostavlja, da su bili kultno-obrednog karaktera) pokazuju da je i on bio obrednog karaktera (Alterrelief). To znači da je u Jaderu sredinom II stoljeća postojala organizirana mitrička zajednica čiji su se članovi okupljali u mitreju gdje je bila postavljena ta velika kultna slika u funkciji obrednog reljefa. S obzirom na mjesto i ostali kontekst nalaza pretpostavlja se da je taj tnitrej bio u ageru, istočno od Jadera, a možda u blizini amfiteatra ili, istočnije, svetišta Apolona Likijskog. Osobine drugog mitričkog reljefa (Tabla II, si. 1, 2), od kojeg je sačuvan samo ugaoni ulomak, upućuju na prisutnost utjecaja iz panonisko-noričkih regija na razvoj mitraizma u Jaderu u III stoljeću. Skupa s reljefima iz Konjica, Garduna, Banjevaca taj reljef čini teritorijalno najistočniju skupinu mitričkih reljefa s motivima na reversu u Rimskom Carstvu. S obzirom na činjenicu da su reljefi s reversom u pravilu bili kultno-obrednog karaktera s razlogom se može pretpostaviti da je i taj reljef iz Jadera, čije dimenzije nisu utvrđene, također bio kultno obrednog karaktera. Njega je, kao što je to slučaj i s poznatim reljefom iz Konjica, pater mitričke zajednice u određenom trenutku mitničkog obreda mogao bez teškoća podići i prema vjernicima Okrenuti njegovu stražnju stranu na kojoj je najvjerojatnije, kao i na drugim takvim reljefima, bio motiv svetog obroka. Kako u jednom mitreju nisu mogla biti dva reljefa u funkciji obrednih reljefa (Altarrefief), to znači da su u vrijeme izrade i korištenja tog reljefa u III stoljeću u Jaderu postojala dva mitreja i dvije mitričke zajednice.