Salona i njene nekropole

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovipov.2103

Sažetak

Fenomen luksuznih rimskih nekropola uz pristupne ceste gradu zapažen je i u Dalmaciji, kao integralnom dijelu antičkog svijeta. Istraživanja toga fenomena zadiru očito u samu srž rimskog društva i odnosa u njemu. Tema ovog rada su isalonitanske nekropole, posebno one koje se (nalaze uz ceste koje prilaze gradu. Salona je grad vrlo zanimljive urbanističke strukture koja je strogo podređena cestama koje su tu postojale još iz davnih vremena, prije nego što je itu nastao grad. Posebno se značajna nekropola razvila uz zapadnu cestu. S njenih su se ishrana nalazile četvrtaste parcele koje su u sredini imale uzdignuti nadgrobni spomenik (obično ara, rjeđe stela). Nekropola je išla prema zapadu sigurno sve do Kaštel Sućurca, a možda i dalje. Pored zapadne nekropole, postojala je i sjeveroistočna i jugoistočna. Očito je da su, na temelju pronađenih natpisa, i uz te ceste morale postojati slične ograđene parcele kao i na zapadnoj cesti. Nedavno su na sjeveroistočnoj nekropoli otkrivene dvije stele vojnika VII rimske legije koji su vjerojatno bili u službi u Saloni. Značajni spomenci jugozapadne nekropole bili su uzidanli u gradske zidine. Autor misli da se natpis u kojem se spominje via munita odnosi na ovu, a ne zapadnu nekropolu, jer je nađena na području prvospomenute. Osim salonitanskih nekropola autor navodi i još brojne druge slične primjere iz Dalmacije (Zadar, Starigrad, Dokleja itd.). Nakon toga autor se osvrće na daljnji razvoj salonitanskih nekropola koje su imale tendenciju da se, s obzirom na to da su najbolje lokacije uz ceste bile davno zauzete, prošire poput prstena oko grada. Kršćanske pak nekropole imaju sasvim drugačiju tendenciju razvoja i širenja, a glavna odrednica je sveto mjesto (obično grob mučenika, relikvije i si.). Autor nadalje proučava natpise sepulkralnog karaktera i analizira sve termine koji se odnose na grobne parcele, ograde pristupe itd. Na koncu autor daje i neke opće osvrte na nekropole u salonitanskom ageru i uočava dva tipa formiranja groblja: jedan uz sela i zaseoke (vicuse), a drugi uz veća imanja.

Reference

Preuzimanja

Dodatne datoteke

Objavljeno

18.04.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni rad